Psa 31 | SerDKE | STEP | U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj me ostaviti pod sramotom dovijeka, po pravdi svojoj izbavi me.

Psalms 31

1 U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj me ostaviti pod sramotom dovijeka, po pravdi svojoj izbavi me. 2 Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao.

3 Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom. 4 Izvadi me iz mreže, koju mi tajno zamjestiše; jer si ti krjepost moja.

5 U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini! 6 Nenavidim one koji poštuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam. 7 Radovaću se i veseliti se o milosti tvojoj, kad pogledaš na moju muku, poznaš tugu duše moje,

8 Ne daš me u ruku neprijatelju, postaviš noge moje na prostranom mjestu. 9 Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje.

10 Iščilje u žalosti život moj, i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krjepost moja, i kosti moje sasahnuše. 11 Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene.

12 Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud. 13 Jer slušam grdnju od mnogih, otsvuda strah, kad se dogovaraju na me, misle iščupati dušu moju.

14 A ja se, Gospode, u tebe uzdam i velim: ti si Bog moj. 15 U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i od onijeh, koji me gone. 16 Pokaži svijetlo lice svoje sluzi svojemu; spasi me milošću svojom.

17 Gospode! nemoj me ostaviti pod sramotom; jer tebe prizivljem. Nek se posrame bezbožnici, neka zamuknu i padnu u pakao. 18 Neka onijeme usta lažljiva, koja govore na pravednika obijesno, oholo i s porugom.

19 Kako je mnogo u tebe dobra, koje čuvaš za one koji te se boje, i koje daješ onima koji se u te uzdaju pred sinovima čovječijim! 20 Sakrivaš ih pod krov lica svojega od buna ljudskih; sklanjaš ih pod sjen od svadljivijeh jezika.

21 Da je blagosloven Gospod, što mi pokaza divnu milost kao da me uvede u tvrd grad! 22 Ja rekoh u smetnji svojoj: odbačen sam od očiju tvojijeh; ali ti ču molitveni glas moj, kad te prizvah.

23 Ljubite Gospoda svi sveti njegovi; Gospod drži vjeru; i uvršeno vraća onima koji postupaju oholo. Budite slobodni, i neka bude jako srce vaše, svi koji se u Gospoda uzdate.